Ako bismo jednostavno opisali gljivice, to bi izgledalo otprilike ovako: Ne samo da su dominantne po svojoj veličini u odnosu na bakterije, nego su i veći ljubitelji šećera, obožavaju kiselija podneblja i vole iskorištavati veći spektar različitih ugljikohidrata kako bi se prehranile. Iz ovoga se može naslutiti da ćemo ih se onda teže moći riješiti ukoliko su nepoželjne, a pogotovo ako se izbore za vlast u određenom mikrobiomu. Međutim, pomoći ipak ima.
Jedna od najpoznatijih gljivica današnjice je rod Candida. Najpoznatija vrsta ove zloglasne gljivice je Candida albicans i odgovorna je za najveći broj orofaringealnih i vulvovaginalnih kandidijaza. Ostatak pokrivaju C. glabrata, C. tropicalis i C. dubliniensi.
Iako se u javnosti najčešće spominje u negativnom kontekstu, činjenica je da se i zdrava populacija može pohvaliti prisustvom Candide i to na području kože, usne šupljine, gastrointestinalnog sustava i urogenitalnog trakta. Problem, naravno, nastaje kada se Candida „razmaše“.
Ukoliko se Candida dočepa krvotoka, može migrirati u različite dijelove organizma i uzrokovati sistemske infekcije, a može se naći i u pozadini zabrinjavajućeg broja autoimunih bolesti. Može li joj se stati na kraj, ovisi o prehrambenom pristupu, jačini fitoterapije, zdravlju pojedinca i spremnosti na promjenu životnog stila.
Simptomi i dijagnoza kandidijaze
Kandidijazu možemo osjetiti kroz razne simptome, no simptomi i uopće ne moraju biti prisutni. Infekcija se može razviti lokalno pa su tu najčešće zahvaćeni mokraćni sustav, usna šupljina, crijeva ili reproduktivni sustav, no moguća je infekcija i drugih organa poput pluća.
Dijagnoza zapravo uopće nije teško dobiti. Infekcija se može detektirati brisom, analizom crijevnog mikrobioma ili pak laboratorijskom pretragom koja mjeri antitijela. Želimo li saznati je li se naš organizam nedavno borio s Candidom, vadimo imunoglobulin M (IgM) . Međutim, to nam govori samo o prisustvu infekcije, a ne i o tome koliko je ona uznapredovala i koja je sve tkiva zahvatila što je posebno bitno u slučaju sistemske infekcije.
Uzroci kandidijaze
Candida je, znači, regularni stanovnik našeg organizma, no ono što može dovesti do njezinog prerastanja su sljedeći čimbenici:
- Učestala upotreba antibiotika
- Prehrana bogata jednostavnim ugljikohidratima
- Stres
- Unos određenih lijekova
- Manjak želučane kiseline (hipokloridija)
- Sindrom propusnih crijeva
- Estrogenska dominacija
- Pušenje
- Poremećaj lučenja sline
- Dijabetes
- Upala
- Anemija
Ako govorimo o lokalnim uzročnicima, to mogu biti i sasvim banalne stvari poput nošenja zubne proteze ili pak osjetljivost na kemikalije koje se koriste u proizvodnji odjeće, kozmetičkih preparata za intimnu njegu i odjeće. Ipak, imunološki sustav je taj koji vodi glavnu riječ i određuje u kojoj će mjeri oni utjecati na otpornost organizma na ponavljajuće infekcije. Drugim riječima, snažan imunitet drži Candidu pod kontrolom.
Moć prehrane u suzbijanju kandidijaze
Znamo da postoje brojni „anti-Candida“ protokoli i da svi imaju istu polazišnu točku: izgladnjeti Candidu izbacivanjem namirnica kojim se „hrani“.
Međutim, ne možemo očekivati da će se Candida tako lako „predati“ kao ni da će naš organizam bez problema izdržati takav protokol bez posljedica. Zato u program moramo uzeti u obzir i to da suzbijanje Candide zahtijeva ne samo „izgladnjivanje“, već i njeno „ubijanje“, a taj dio pokrivamo antimikrobnom fitoterapijom. Isto tako, izbacivanje velikog broja namirnica sa sobom donosi nutritivne deficite koji se trebaju pametno i smišljeno pokriti. U obzir treba uzeti i opće zdravlje pojedinca te sve moguće okidače koji, ako ih ne stavimo pod kontrolu, neće dopustiti trajno suzbijanje problema s Candidom.
Stoga vam za početak donosimo prehrambene smjernice uz savjet da kompletan plan i program ipak provodite u suradnji sa stručnjacima.
Za početak, iz prehrane izbacite sljedeće namirnice:
- Kolače, slastice, industrijske proizvode, zaslađene napitke, voćne sokove s dodanim šećerom
- Kavu i alkohol
- Sušeno voće i voće bogato jednostavnim ugljikohidratima poput jabuke, kruške, zrele banane,..
- Kukuruz i škrobno povrće poput batata i krumpira, gljive
- Ukiseljeno povrće
- Mlijeko i mliječne proizvode s visokim FODMAP-om
- Procesirane mesne proizvode
- Kvasac
- Med
- Bijeli kruh, tjestenine i ostali proizvodi od pšeničnog brašna
Lista se nadopunjuje i prikladnim količinama namirnica jer je ključno ograničiti broj serviranja dopuštenih mahunarki, žitarica, voća i povrća. Imajte na umu da se ovakva prehrana ne preporučuje provoditi dugoročno i da se isto tako treba prilagoditi energetskim potrebama svake osobe.
U plan i program uvrstite antimikrobnu fitoterapiju
Svijet biljaka doživljava popularnost u znanosti više nego ikada. U borbi s antibiotskom rezistencijom, okrećemo se impresivnom djelovanju svih bioaktivnih molekula iz bilja koje pokazuju antimikrobni potencijal. U slučaju infekcije Candidom, najčešće se koriste:
- ulje origana (Origanum vulgare)
- ekstrakt crnog oraha (Jugulans nigra)
- ulje češnjaka (Allium sativum)
- ekstrakt korijena žutike (Berberis vulgaris)
Antimikrobno djelovanje je jače ukoliko se koriste izolirani i enkapsulirani bioaktivni spojevi ovih biljaka, a doze se prilagođavaju stupnju i vrsti infekcije, kao i samom stanju pacijenta.
Pripazite, samostalno korištenje fitoterapije bez prethodnog savjetovanja sa stručnjacima nije mudar izbor jer fitoterapija može imati nuspojave, ali i kontraindikacije u slučaju određenih stanja i bolesti!
Naoružajte se ključnim nutrijentima
Slab organizam se neće lako oduprijeti infekciji, pogotovo ako nema pogonsko gorivo. U ovakvoj dijeti koja je siromašna ugljikohidratima, korisno je uvrstiti srednjelančane masne kiseline kao što je kaprilna masna kiselina ili MCT kokosovo ulje koje služi za „hranjenje domaćina“, ali ne i Candide. Neophodno je uvrstiti i antioksidanse poput vitamina C, ali i protuupalne agense kao što su omega-3 masne kiseline, kurkumin i ekstrakt đumbira.
Posvetite brigu cjelokupnom zdravlju
Imate li iza sebe brojne neuspjele pokušaje suzbijanja Candide, možda je problem u zanemarenim okidačima. Niske razine estrogena i progesterona ili čak estrogenska dominacija stvaraju temelje za razvoj upale i infekcije. Pridodate li tome neukroćeni stres i nereguliranu glikemiju, imat ćete puno toga „na tanjuru“. U ovakvom slučaju je najbolje potražiti pomoć iz svih aspekata. Reagirajte na vrijeme i ako se infekcija dogodi, pristupiti joj holistički kako biste postigli trajne rezultate.
Autor: Petra Sliško, mag.nutr.
