Zadnjih nekoliko godina tema SIBO-a postaje sve više popularna i osviještena među zdravstvenim djelatnicima, ali i općom populacijom. SIBO (engl. Small Intestine Bacterial Overgrowth) je jedan od čestih uzročnika probavnih tegoba koji je po simptomima vrlo sličan sindromu iritabilnog kolona.
U osnovi, javlja se kada bakterije prijeđu iz debelog crijeva u tanko (gdje se inače ne nalaze ili se nalaze u maloj količini), a za sobom nosi niz neugodnih probavnih tegoba kao što su nadutost, izmjena proljeva i zatvora, mučnine, grčevi, različite kožne promjene, a može čak utjecati i na živčani sustav u vidu ošamućenosti, anksioznosti, nervoze, problema sa spavanjem i sl.
Danas se osim SIBO-a često spominje i pojam SIFO (engl. Small Intestine Fungal Overgrowth), što bi u prijevodu značilo da se u tankom crijevu nalazi povećana količina gljivica, pogotovo Candide. Simptomi su gotovo identični kao i kod SIBO-a.
Postoji niz razloga zbog kojih dolazi do ovih manifestacija, a disfunkcija probave i metabolizma te nedovoljna živčana inervacija probavnog sustava uz određene upale u tijelu i izloženost kroničnom stresu prednjače kao glavni razlozi za njihov nastanak.
Nažalost, terapija SIBO-a zna biti dugotrajna, a česta je i pojava recidiva zbog čega osobe znaju biti obeshrabeni uz osjećaj da su se našli u začaranom krugu. Stoga, tretiranju SIBO-a ili SIFO-a treba pristupiti sustavno prateći određene korake te s razumijevanjem kako za trajne rezultate treba strpljena, vremena i upornosti.
Osnovni koraci u liječenju
U liječenju ovog poremećaja primjenjuje se nekoliko vrsta prehrane koje imaju osnovni cilj smanjiti unos fermentabilnih ugljikohidrata. Prehrana s niskim FODMAPom je možda najpoznatiji prehrambeni pristup, no s vremenom su se razvili i brojni drugi obrasci pristupa SIBOu i SIFOu poput SIBO dvofazne dijete i SCD dijete (Specific Carbohydrate Diet).
Uz odgovarajuću prehranu koja će “izgladnjeti” nepoželjne stanovnike tankog crijeva, važno je u terapiju uključiti i pripravke koji će ih “poubijati”. U konvencionalnoj medicini tu ulogu imaju antibiotici, a kao alternativu njima u fitoterapiji se koriste razne biljke.
Kada je u pitanju tretiranje SIBOa i SIFOa pomoću fitoterapije, biljkama se djeluje na više razina: antimikrobno za suzbijanje viška bakterija/gljivica, digestivno za poticanje probave te anksiolitički biljkama smirenja kojima se utječe na raspoloženje i na preosjetljivost probavnog sustava (kao i kod sindroma iritabilnog kolona!). Ono što je specifično za SIBO je da pacijenti često negativno reagiraju na probiotike u fazi dok se ne riješi primarni problem viška bakterija.
Koje antimikrobne biljke odabrati?
Slično kao antibiotici, određene biljke imaju antimikrobno djelovanje zbog čega se uspješno koriste u liječenju SIBO-a. Jedna od vjerojatno najpoznatijih biljaka je mravinac tj. origano čime se u stvari misli na više vrsta koje pripadaju biljnom rodu Origanum. Smatra se jednim od najstarijih “antibiotika”, a svoje djelovanje može zahvaliti spojevima pod nazivom fenoli.
Ono što je zanimljivo spomenuti je kako mravinac ima dosta široko antimikrobno djelovanje kojim djeluje na bakterije, ali i na gljivice (Candida) što je u slučaju SIFO-a vrlo bitna stavka. Za liječenje se koristi eterično ulje mravinca i to u točno propisanoj dozi i vremenskom trajanju, a primjenjuje se u obliku kapsula te nikako u kapima ili na žlicu zbog njegovog iritirajućeg djelovanja na sluznicu.
Osim mravinca koriste se i druge biljke i to često u kombinaciji za što bolji učinak. Neke od njih su klinčićevac, cimetovac, alicin iz češnjaka, berberin i druge.
Gorke biljke za poticanje probave i metabolizma
Za uspješno tretiranje SIBO-a vrlo je važno ostvariti pravilnu probavu i što bolji metabolizam. U fitoterapiji to se najbolje postiže gorkim biljkama koje mogu djelovati na različita područja u probavnom sustavu. Tako će se uz pomoć kičice (Centaurium erythraeam, Gentianaceae) i srčanika (Gentiana lutea L., Gentianaceae) moći djelovati na razini želuca, a u slučaju disfunkcije žući ssavjetuje se upotrijebiti ekstrakt artičoke (Cynara scolymus L., Asteraceae).
Ako se ne može lokalizirati dispepsija na određenom djelu probavnog sustava onda se za poticanje probave može koristiti svježe istisnuti sok đumbira za vrijeme ili nakon obroka. Osim biljaka pametno je uključiti i probavne enzime koji također mogu biti biljnog podrijetla.
Biljke raspoloženja su vrijedna pomoć u terapiji SIBO-a
Biljke koje utječu na raspoloženje se koriste u tretiranju SIBO-a zbog same psihološke komponente koja se javlja kod većine pacijenata s ovom tegobom (anksioznost, nemir, problem sa spavanjem…), ali i zbog “umirivanja” preosjetljivosti crijeva, abdominalnih bolova i grčeva. Također, ne smije se zanemariti niti utjecaj stresa na patofiziologiju SIBO-a zbog čega su ove biljke blagotvorne u više aspekata.
Danas znamo kako je naš probavni sustav usko vezan uz živčani i sve promjene koje se događaju na jednom sustavu utječu na drugi! Neke od biljaka koje se koriste su rodiola (Rhodiola rosea L. Crassulaceae), pasiflora (Passiflora incarnata L., Passifloraceae), šafran (Crocus sativus L., Iridaceae), gospina trava (Hyperici perforatum L., Hypericaceae), ekstrakt zobi (Avena sativa L., Poaceae) i mnoge druge. Koriste se u različitim oblicima i dozama individualno s obzirom na dob i potrebe pacijenta.
Neke od njih se koriste u tretiranju akutnog (npr. pasiflora), a neke kod kroničnog stresa i depresije (npr. gospina trava). Isto tako određene vrste mogu ući u interakcije s određenim lijekovima (gospina trava!) zbog čega je uvijek preporuka konzultirati se sa stručnjakom bez obzira što su u pitanju biljni pripravci.
ZAKLJUČAK
Liječenje SIBO-a zahtjeva multifunkcionalni pristup i određeno vrijeme kako bi se postigli trajni željeni rezultati. Fitoterapija može uvelike pridonijeti oporavku, a pravilan i individualan izbor biljaka za pojedinog pacijenata je ključan za uspjeh. Uz fitoterapiju, prehranu, tjelesnu aktivnost i dosljedno praćenje koraka moguće je stati na kraj ovim tegobama, a kasnije i izbjeći recidive uz usvajanje novih spoznaja i stila života.
