Dobro je poznato,za produkciju hormona štitnjače iznimno je bitan prehrambeni unos joda. Kako bi produkcija njenih važnih hormona: T4 i T3 bila adekvatna, štitna žlijezda vrijedno koncentrira jod u sebi. Nedostaje li joj ipak ovog važnog minerala direktna posljedica je smanjena sinteza hormona. Blaže deficite štitnjača uspijeva kompenzirati, no ozbiljniji nedostatak joda je prepoznat kao najčešći uzrok hipotireoze.
Kao posljedica ovih saznanja posljednjih godina je među populacijom s hipotireozom (uključujući i one uzrokovane Hashimotovom bolešću) postalo iznimno popularno nekritično uzimanje pripravaka joda, ponekad i u mega dozama. Zagovornici ove prakse, ističu kako je upravo dodatni unos joda ključna karika u terapiji usporenog rada štitnjače. Ipak, sve je više studija koji otkrivaju mane ovako linearnog pogleda na kompleksne metaboličke procese te kako je dodatni unos joda kod oboljelih od Hashimotove bolesti, u stvari, okidač u progresiji autoimunog procesa.
Jedan od najvećih protivnika koncepta suplementacije jodom je dr. Datis Kharrazian, autoritet u području tretiranja autoimunih bolesti poput Hashimotove bolesti principima funkcionalne medicine.
Na temelju brojnih znanstvenih radova i dugogodišnjeg iskustva u radu s pacijentima, dr. Kharrazian posve glasno i jasno prenosi poruku: dodatni unos joda potiče oksidativni stres i upalu koji dovode do uništenja folikularnih stanica štitnjače!
Da li je suplementacija jodom kontraindicirana kod Hashimotovog tireoiditisa?
Prije svega, valja biti svjestan kako smanjena produkcija hormona štitnjače kao posljedica razvoja Hashimotove bolesti nije uzrokovana deficitom joda. Razlog zašto oboljeli od Hashimotovog tireoiditisa ne proizvode dovoljno hormona je autoimuni proces koji uništava folikularne stanice štitnjače, stoga je ideja da je korekcija statusa joda visokodoziranim pripravcima ključna u terapiji promašena. Štoviše, danas znamo kako pretjeran unos joda pripravcima, pritom, ne samo da ne pomaže oboljelima, već uzrokuje i „hrani“ cijeli autoimuni proces.
Naime, jod koji unosimo putem hrane i pripravaka, naša štitnjača vrijedno „prerađuje“ . U tom procesu nastaju štetni slobodni radikali, koje, u pravilu neutralizira selen (jedan od razloga zašto je kod Hashimotove bolesti važan adekvatan unos selena). No, u slučaju značajnog viška joda, proizvodnja slobodnih radikala daleko nadmašuje sposobnost selena da ih neutralizira što dovodi do oksidativnog stresa i prisutnosti upale u štitnjači.
Dr. Datis Kharrazian nudi i dodatno objašnjenje protiv suplementacije: jod stimulira aktivnost tiroidne peroksidaze (TPO) – enzima koji sudjeluje u proizvodnji hormona štitnjače. Problem kod Hashimotove bolesti je što je TPO i mjesto autoimunog „napada“. Dakle, svaki puta kada oboljeli unosi velike količine joda, koje se postižu putem pripravaka, u svari, stimulira produkciju TPO-a kojeg imunološki sustav percipira kao strano tijelo i napada ga. Ova agresivna reakcija dalje uništava štitnjaču i pogoršava autoimuni proces.
Zašto neki oboljeli osjećaju poboljšanje kada unose pripravke joda?
Objašnjenje je vrlo jednostavno. Unos joda potiče upalu i uništenje samog tkiva štitnjače čime se u krvotok otpuštaju uskladišteni hormoni štitnjače. Budući da sada u cirkulaciji ima više hormona T4 i T3, samim time povećava se metabolizam i smanjuje razina TSH-a pa se neke osobe oboljele od Hashimotove bolesti osjećaju bolje i automatski smatraju da je manjak joda bio krivac njihove bolesti.
No, poboljšanje je ograničenog vijeka – oksidativni procesi se, zbog pretjeranog unosa joda, i dalje odvijaju velikom brzinom, a autoimuni proces napreduje dalje, zbog čega oboljeli razvija cijeli niz daljnjih simptoma. Nerijetko ovi upalni procesi odvode osobu u stanje hipertireoze. Stoga je današnji stav brojnih stručnjaka kako je uzimanje pripravaka joda zastarjeli model tretiranja Hashimotove bolesti te se prije može smatrati dolijevanjem ulja na vatru, nego važnim djelom uspješnog protokola.
Da li je kod Hashimotove bolesti poželjno ograničiti unos joda?
Pretjeran unos joda je prepoznat kao okidač autoimune bolesti štitnjače, no postoje dokazi kako ponekad može biti korisno i značajno ograničiti prehrambeni unos joda. Tako je opservacijska studija objavljenja 2014. godine u časopisu Thyroid pokazala kako je ograničenje unosa namirnica bogatih jodom smanjio razinu TSH u pacijenata s hipotireozom. Autori zaključuju kako bi, u zemljama gdje ne postoji deficit joda, restrikcija ovog minerala trebala biti prva terapijska opcija kada je u pitanju hipotireoza.
Studija objavljena 2003. godine u časopisu Yonsei Medical Journal također je pokazala kako je prehrana s ograničenim unosom joda (manje od 100 µg dnevno) kroz period od 3 mjeseca značajno smanjila TSH kod osoba s hipotireozom uzrokovanom Hashimotovom bolešću. Iako je ovu temu nužno dalje detaljno istražiti, dr. Kharrazian ističe kako u svojoj praksi redovito preporučuje prehranu s niskim unosom joda i to osobama koje imaju značajno oticanje štitnjače.
Zaključak
Jod je nesumnjivo ključan za pravilan rad štitnjače. Nedovoljan unos je odavno prepoznat kao uzrok usporenog rada štitnjače, no danas znamo da hipotireozu, kroz posve druge mehanizme, može uzrokovati i njegov prevelik unos. Stoga je kod Hashimotove bolesti poželjno izbjegavati visok unos joda putem dodataka prehrani, a u nekim slučajevima je oportuno kroz kratki period ograničiti i prehrambeni unos joda. Ipak, kod Hashimotove bolesti je puno čimbenika u igri i ne postoji jedan pristup prikladan za sve, zbog čega je mudar korak posavjetovati se sa stručnjakom koji će vam pomoći odrediti optimalni unos joda, ali i selena.
