Histamin je neurotransmiter koji je prisutan u našim tjelesnim tkivima, a ponajviše u plućima, bazofilima i mastocitima. Regulira niz fizioloških funkcija s ključnom ulogom u upalnom odgovoru tijela. Jednostavno rečeno, kada je vaše tijelo izloženo nekom stranom spoju, histamin se oslobađa u većoj količini i pokreće upalne procese kako bi zaštitio tijelo od navedenog spoja. Tako funkcionira alergijska reakcija. Histamin, koji se oslobodio kao odgovor na prisutnost stranog tijela, uzrokuje kontrakciju glatkih mišića i širenje krvnih žila. To omogućuje imunosnim stanicama da brže krvlju dođu do mjesta „napada“, odnosno mjesta gdje se nalazi strano tijelo.
U normalnim količinama u organizmu, histamin pomaže cirkulaciji, mozgu (pažnji) i gastrointestinalnom traktu (probavi). No, problem nastaje kada je histamin pretjerano prisutan u našem tijelu.
Zanimljivo, osim naših stanica, histamin proizvode i mikrobi u crijevima. Stoga, neravnoteža, odnosno nakupljanje histamina u tijelu, može imati više uzroka:
- nedostatak DAO enzima koji razgrađuje višak histamina
- višak mikroba koji proizvode histamin (SIBO, infekcija H. Pylori, Candida, parazitske infekcije poput Blastocystis hominis i Dientamoeba fragilis)
- nedostatak vitamina B6 (piridoksal-5-fosfat), važnog kofaktora u razgradnji histamina
- nedostatak cinka koji pomaže stabilizirati mastocite i razgraditi histamin
- problemi s metilacijom
- dominacija estrogena
- izloženost plijesni
Otkrivanjem korijena problema, histaminska preosjetljivost može se dovesti pod kontrolu, a ovisno o uzroku čak i izliječiti.
Kako histaminska intolerancija može utjecati na štitnjaču?
Neka istraživanja sugeriraju da intolerancija na histamin ili prekomjerna aktivacija mastocita mogu pridonijeti poremećajima rada štitnjače. I obratno, da neravnoteže hormona štitnjače mogu pogoršati intoleranciju na histamin i povećanu aktivaciju mastocita.
Poveznica leži u činjenici da mastociti, osim što imaju ulogu oslobađanja histamina, imaju i sposobnost skladištenja hormona štitnjače poput T3 i TSH. To znači da ako je aktivacija mastocita poremećena, ona će negativno odraziti na razine hormona štitnjače. S druge strane, niske razine hormona štitnjače mogu uzrokovati povećanje proizvodnje histamina (a primijećeno je i povećanje mastocita), dok visoke razine hormona mogu izazvati pojačan histaminski odgovor.
Visoke razine histamina ne utječu samo na razine hormona štitnjače, već se smatra da mogu potaknuti i razvoj autoimunih bolesti povezanih sa štitnjačom. Tako osobe s dijagnosticiranim Hashimotovim tireoiditisom mogu biti sklonije intoleranciji na histamin, najvjerojatnije zbog stanja crijeva te veće pojave SIBOa (prerastanje bakterija iz debelog crijeva u tanko) i sindroma propusnih crijeva koje često viđamo u takvih pacijenata.
Ono što treba imati na umu je da se mnogi uobičajeni simptomi poremećaja štitnjače preklapaju sa simptomima MCAS-a (sindrom aktivacije mastocita) i intolerancije na histamin. Budući da su poremećaji rada štitnjače tako česti, a simptomi zahvaćaju cijelo tijelo, ti “nespecifični” simptomi mogu automatski biti povezani sa štitnjačom, a da je u pozadini zapravo nešto sasvim drugo. Evo kratkog prikaza nekih preklapajućih simptoma MCAS-a, intolerancije na histamin, hipotireoze i hipertireoze:
Stoga, ako još niste uspjeli riješiti simptome hipotireoze ili hipertireoze, možda postoji komponenta aktivacije mastocita ili intolerancije na histamin — i obrnuto. Znači li to da imate sindrom aktivacije mastocita, a ne bolest štitnjače? Ne nužno. Sve što se događa u našim tijelima povezano je pa tako i neravnoteže.
Koje korake poduzeti?
Prvi korak je uklanjanje namirnica s visokim sadržajem histamina – Poželjno je kroz period od minimalno 30 dana izbaciti hranu bogatu histaminom, hranu koja potiče oslobađanje histamina i hranu koja inhibira aktivnost DAO enzima. Nakon toga, polako se uvode namirnice koje su izbačene, jedna po jedna, i prate se simptomi. Neke od namirnica koje treba izbaciti uključuju: alkohol, sušeno voće, čokoladu, mlijeko i mliječne proizvode, fermentiranu i ukiseljenu hranu, ali i određeno svježe voće (banane, jagode, ananas, kivi, citrusi, breskve, nektarine, marelice i avokado) i povrće (rajčice, špinat, mahune, gljive). Ovaj proces najbolje je provesti s nutricionistom koji razumije pozadinu priče.
Lijekovi i histamin – Pojedini lijekovi mogu povećati oslobađanje histamina u tijelu ili smanjiti razine DAO enzima poput sredstva za opuštanje mišića, analgetici (NSAID), protuupalni lijekovi, lijekovi za povišeni krvni tlak itd.
Suplemetacija – Budući da pojedini deficiti mogu dovesti do histaminske intolerancije, ali i do pojedinih stanja štitnjače, dodaci prehrani mogu pomoći sanirati te nedostatke i ubrzati oporavak. Vitamin B6, cink, vitamin C, kvercetin i sam DAO enzim vrijedni su suplementi koji zbog svoje koncentriranosti mogu prije pomoći i ublažiti simptome. Ovisno o dijagnozi, tu svakako treba uključiti i dodatne hranjive tvari ključne za zdravlje štitnjače poput selena, bakra, kroma, vitamina A i riboflavina.
Stanje crijeva – Vrlo je važno ustanoviti koliki udio u ovom problemu imaju često neopaženi problemi u gastrointestinalnom traktu. Ne treba zanemarivati simptome, već odmah djelovati i napraviti potrebne pretrage za SIBO, disbiozu i propusna crijeva.
Testiranje alergija (IgE) – Kada se ustanovi koje namirnice stvaraju alergije, cilj je upravo izbjegavati ih. Na taj način sprječava se stvaranje dodatnog histamina u tijelu. Najčešći IgE prehrambeni alergeni su mlijeko, jaja, soja, pšenica, kikiriki, orašasti plodovi, riba i školjke.
Sve ovo se može činiti kao vrlo zahtjevan pothvat, što i jest, međutim, dobra vijest je da suradnja s nutricionistom i njegove detaljne upute uvelike olakšavaju pridržavanje ovog protokola i postizanje uspjeha.
Autor: Antonija Matos, univ.mag.nutr.
