Dijabetes se već dugi niz godina smatra bolešću poremećaja u metabolizmu ugljikohidrata pa i ne čudi da prehrana s niskim unosom ugljikohidrata odnosno popularno low carb prehrana ima, u stvari, dugu povijest u kontekstu terapije ove bolesti. Točno stotinu godinu nas dijeli od otkrića inzulina, a prije te davne 1921 godine (a i dobrim dijelom nakon ovog značajnog otkrića), low carb prehrana je bila preferirani pristup u terapiji šećerne bolesti.
No, krajem prošlog stoljeća, smjernicama je, zbog straha od bolesti srca i krvnih žila, zavladala preporuka kako je poželjno ograničiti unos masti, čime je neminovno došlo i do većeg unosa ugljikohidrata. Kada govorimo o dijabetesu, ovoj preporuci je pridonijelo i mišljenje da je dijabetes tip 1 bolest nedostatka hormona inzulina, a njegovim otkrićem prehrana je postala sekundarna „briga“, barem kada govorimo o ovoj autoimunoj bolesti.
U međuvremenu je znanost otišla korak dalje, te otkrila kako je strah od masnoća bio neopravdan, ali i da nisu sve masti iste, a slično vrijedi i za ugljikohidrate. U svijetlu novih saznanja, low carb prehrana je ponovno u žarištu zanimanja, prvenstveno kao strategija mršavljenja, ali i kao jedna od opcija u terapiji inzulinske rezistencije, predijabetesa i dijabetesa, osobito tip 2.
Low carb i dijabetes tip 2
Ideja značajnije restrikcije ugljikohidrata u terapiji dijabetesa tip 2 nije bez kontroverzi i oprečnih mišljenja, no sve više znanstvenih studija govori o učinkovitosti i sigurnosti takve prakse. Štoviše, niz međunarodnih dijabetoloških društava uvrstile su u svoje smjernice prehranu sa sniženim unosom ugljikohidrata kao legitimnu strategiju u terapiji dijabetesa tip 2. Među zagovornicima low carba našlo se i cijenjeno Američko dijabetološko društvo (ADA) koje ističe kako je, kada govorimo o poboljšanju glikemije kod dijabetičara, najučinkovitija upravo low carb prehrana.
No, poboljšanje glikemije i smanjenje vrijednosti HbA1c-a nije jedina prednost restrikcije ugljikohidrata. Kliničke studije ukazuju na dodatne benefite: od gubitka suvišnih kilograma, do povoljnog učinka na krvni tlak i lipidni profil, osobito HDL kolesterol i trigliceride. Ipak, valja naglasiti kako je istovremeno uočeno kako može doći i do porasta LDL kolesterola, no brojni autori to ne smatraju preprekom budući da je riječ o porastu velikih čestica LDL-a koji se ne povezuju s povećanim rizikom od bolesti srca i krvnih žila.
Izrazito nizak unos ugljikohidrata koji dovodi do nutritivne ketoze pokazuje još bolje rezultate u kardiometaboličkim parametrima kod dijabetesa tip 2, no tu valja biti oprezan i u suradnji sa svojim zdravstvenim timom prilagoditi terapiju, kako se ne bi otišlo u opasnu hipoglikemiju. To posebno vrijedi za osobe koje su na terapiji SGLT-2 inhibitorima jer prevelikom restrikcijom ugljikohidrata mogu završiti u dijabetičkoj ketoacidozi, stoga se samostalni ulaz u low carb priču bez potpore liječnika i nutricionista, ne savjetuju.
Low carb i dijabetes tip 1
Kada govorimo o dijabetesu tip 1, recentne studije govore u prilog low carba u kontroli glikemije, no dokazi (za sada) nisu toliko uvjerljivi kao kod dijabetesa tip 2. Razlog leži i u činjenici da je na tu temu provedeno manje studija u usporedbi s dijabetesom tip 2, ali i da ovdje govorimo o autoimunoj bolesti čime je u igri znatno složenija pozadina.
Iako se, dakle, ovoj temi pristupa s velikim oprezom, niz autora ističe kako low carb prehrana smanjuje potrebu za inzulinom u pacijenata s dijabetesom tip 1 što je iznimno poželjan ishod jer se time snižava i rizik od ozbiljnijih hipoglikemijskih epizoda, ali i komplikacija jatrogene hiperinzulinemije koja nastaje kao posljedica primjene visokih doza inzulina u terapiji bolesti, a koja se povezuje s upalnim stanjima i bolestima srca i krvnih žila.
I dok dobro planirana low carb prehrana koja se provodi u suradnji s liječnikom i nutricionistom ima smisla, valja napomenuti kako ketogena opcija u kojoj se unos ugljikohidrata iznimno smanjuje i tijelo oslanja na ketone kao izvor energije može biti potencijalno opasna u osoba s dijabetesom tip 1 i ne savjetuje se kod njih ići u toliku restrikciju.
Low carb prehrana u dijabetičkoj praksi
Na pitanje koliko ugljikohidrata konzumirati u slučaju dijabetesa prije svega, valja znati, da odgovor nije jednoznačan. Kako ističu dijabetička društva, ne postoji jedan pristup koji se može preporučiti svima. Prehranu u slučaju dijabetesa, bez obzira na njegov tip, valja krojiti strogo individualno uzimajući u obzir individualne preferencije i metaboličke ciljeve zbog čega se savjetuje to činiti u suradnji sa svojim zdravstvenim timom.
Osim što varira optimalna količina ugljikohidrata kod svakog pojedinca sa šećernom bolešću, razlikuje se i sam odgovor na ugljikohidrate. Tako će primjerice slanutak kod nekih oboljelih značajno „dizati“ glikemiju, dok će kod drugih njegov učinak na glukozu u krvi biti beznačajan. Odlučite li se na low carb prehranu svakako je mudro, barem u početku, voditi detaljan dnevnik prehrane koji će uz primjenu moderne tehnologije kontinuiranog mjerenja glukoze u krvi uvelike pomoći da otkrijete obrazac prehrane i ugljikohidratne restrikcije koji su najbolje za vas.
Ne ulaženje u prevelike restrikcije ugljikohidrata, ako za time nema potrebe, je ključno jer je u dijabetičkoj prehrani važno svakodnevno unositi dovoljno vlakana. Adekvatan unos prehrambenih vlakana se, naime, povezuje s poboljšanom kontrolom glikemije i smanjenjem korištenja oralnih antidijabetika i inzulina. Dodatno, povećan unos vlakana povoljno utječe na serumske lipoproteine i krvni tlak te pomaže u regulaciji tjelesne mase u dijabetičara. Pitate li se kako spojiti low carb s dovoljnim unosom vlakana ključ leži u dovoljnom unosu neškrobnog povrća kao i sjemenki i orašastih plodova koji njima obiluju.
I za sam kraj, imajte na umu da će se primjenom low carb prehrane smanjiti i potrebe za inzulinom odnosno nekim dijabetičkim pa čak i antihipertenzivnim lijekovima, zbog čega je važno da vas na tom putu prati liječnik koji će po potrebi prilagoditi dozu terapije.