Zvuči kontradiktorno, ali je moguće i, nažalost, danas se sve više susrećemo s ovim problemom kojeg nazivamo ortoreksija. Drugim riječima, poremećajem hranjenja čija je glavna karakteristika opsesivno razmišljanje o „zdravoj“ hrani i strah od „loše“, „nezdrave“ hrane.
Ortoreksija još uvijek nije službeno uvrštena u dijagnostički priručnik, kao što su to već dobro poznati poremećaji hranjenja, anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje. No, s obzirom na njezin porast, postoji veliki interes znanstvenika za njezino službeno identificiranje.
Nije ni čudo zašto je ovaj problem u porastu uzmemo li u obzir nagli zavoj prehrambene industrije, dostupnost raznih „super“ namirnica, dućana „zdrave“ hrane, ali i brz i jednostavan pristup informacijama o hrani koje bi ponekad bilo dobro dva puta provjeriti.
Ruku pod ruku tome ide i činjenica da nove informacije uzimamo površno, pažnja nam je sve manja, a opća pismenost o zdravlju i prehrani nam dosta niska, iako se interes za nju budi.
Kako dolazi do ortoreksije?
U novije doba, počelo se razmišljati o utjecaju onoga što jedemo na naše zdravlje, ali danas, više nego ikada, imamo sve više zdravstvenih problema uvjetovanih načinom života u što ubrajamo i prehranu. Ne pomažu ni nametnuti trendovi, medijski utjecaji osoba čija se zavidna forma i izgled povezuje i sa „zdravom“ hranom, a koji nažalost igraju ulogu u razvoju narušenog odnosa prema hrani, ali i poremećaju hranjenja.
Stoga, razni utjecaji koji nam dolaze iz okoline, ali i osobna težnja da budemo savršeni u svojim prehrambenim odabirima kako bi mogli opravdati možda svoje neke druge prirodne i poželjne nesavršenosti, umiriti vlastiti um da jedemo „zdravo“ (nebitno kako i koliko) svakako su jedni od uzročnika ovog iskrivljenog stava i odnosa prema hrani. Osim toga, sve je više prisutno dodjeljivanje moralnih vrijednosti hrani, koja sama po sebi nije dobra ni loša. Hrana je jedna od ljudskih primarnih, potreba, ali kada joj dodajemo moralne vrijednosti to implicira i osobno povezivanje s njom: „ako jedem dobru hranu, znači dobra sam osoba“, „ako jedem lošu hranu, loša sam osoba“.
Kako ortoreksija izgleda u svakodnevici?
Osoba koja boluje od ovog poremećaja postaje usredotočena na zdravu hranu u toj mjeri da ostale dimenzije života počinje umanjivati i zanemarivati. Primjerice, razmišljanje o tome što jesti nalazi se na vrhu liste prioriteta u tolikoj mjeri da osoba počinje zanemarivati odnose, prijateljstva, hobije, ciljeve, posao… Nerijetko se dogodi da opsesija za „zdravom hranom“ i pretjerana želja za brigom o zdravlju paradoksalno dovede do pothranjenosti. Kod ortoreksije nerijetko „zdrava“ hrana biva popraćena i redovnom, ponekad i pretjeranom tjelesnom aktivnošću kako bi osoba imala osjećaj kontrole i sigurnosti.
Kako prepoznati da netko boluje od ortoreksije?
Neka od specifičnih ponašanja karakterističnih za ortoreksiju su:
- Težnja za čistoćom. Za razliku od osobe koja boluje od anoreksije i fokusirana je na tjelesnu težinu, u ovom slučaju osoba je okupirana mislima kako nije dovoljno „čista“.
- Samo „dobra“ i „zdrava“ hrana. Osobama s ortoreksijom konzumiranje “prave” hrane postaje glavni izvor samopoštovanja te im prividno nudi osjećaj snage i sigurnosti. U situacijama u kojima dođe do odstupanja od pravila odabrane prehrane, ove osobe osjećaju se krivima i često se samokažnjavaju jer smatraju da su počinili grijeh. Također, kada drugi ljudi jedu “lošu” hranu, prijatelji, poznanici, u očima osoba s ortoreksijom one izgledaju nečisto i inferiorno.
- Hrana kao obrana. Za osobe s ortoreksijom „zdrava“, „čista“ hrana predstavlja primarnu obrana od stresa, straha i životnih briga.
- Drugi jedu „nepravilno“ ili „nezdravo“. Osobe s ortoreksijom najčešće etiketiraju prehranu drugih kao nezdravom, izbjegavaju jedenje s ostalima i žele potpunu kontrolu nad svojim obrocima
- Neki od znakova putem kojih se može prepoznati ovaj poremećaj jesu gubitak kilograma, menstruacije, gubitka kose, umor, nizak krvni tlak, problem s tenom i kožom i mnogi drugi zdravstveni problemi.
Što mogu učiniti ako primijetim znakove ortoreksije?
Pokušati uravnoteženo i redovno konzumirati hranu: ne davati moralne vrijednosti hrani: dobra – loša zdrava – nezdrava.
Jesti svjesnije i opuštenije: hrana nam je izvor energije, ali i zadovoljstva. Dopustite sebi uživanje u hrani.
Potražiti pomoć nutricionista i educirati se o hrani i vlastitim potrebama za hranom.
Potražiti psihološku podršku tijekom koje možete dobiti alate kojima se u svakodnevnim situacijama možete služiti kako bi prevenirali razvoj narušenog odnosa prema hrani te izgradili zdrav i stabilan odnos prema hranjenju.
Zaključak
Na kraju, što nam vrijedi da jedemo „zdravu“ hranu ako nas to opterećuje i uskraćuje nam jedan od primarnih užitaka. Ako i imate neka od ograničenja u vašoj prehrani (radi zdravstvenih razloga i krojenih u suradnji sa stručnom osobom) pokušajte tomu pristupiti svjesno s fokusom na to što možete jesti i što vam čini dobro.
Ne zaboravimo da je osim „zdrave“ hrane važnije hrani pristupati na zdrav način, težiti ka zdravom odnosu prema njoj. Odnosu koji će biti održiv u svakom smislu.
