Površina crijeva tj. crijevni ili intestinalni epitel odgovara otprilike veličini nogometnog terena što svakako upućuje na njegovu važnost u organizmu. U osnovi, crijevni epitel predstavlja barijeru između “vanjskog svijeta” i našeg organizma te nas štiti od ulaska nedozvoljenih tvari i molekula u organizam dok s druge strane propušta ono što nam je potrebno i korisno. Glavnu ulogu u cijelom tom procesu igra ispravna crijevna propusnost tj. permeabilnost crijevnog epitela.
Naime, stanice koje oblažu crijevni epitel u određenom trenutku i mjeri propuštaju tvari iz crijeva u krvotok nakon čega ih organizam koristi za izgradnju svega onoga što mu je potrebno. To je jedan od normalnih fizioloških procesa hranjenja. No, ukoliko dođe do predugog i prečestog propuštanja može se razviti tzv. sindrom propusnosti crijeva tj. povećana crijevna propusnost ili hiperpermeabilnost crijevne barijere.
U ovom slučaju u krvotok ulaze tvari i molekule koje bi inače bile dodatno metabolizirane prije apsorpcije i/ili u potpunosti eliminirane kao što su npr. čestice hrane, nedovoljno razgrađeni proteini, različiti mikroorganizmi (bakterije, virus i ostalo), toksini itd.
Puno čimbenika utječe na razvoj ovog procesa, a među najvažnijima je kvaliteta prehrane, zdravlje našeg mikrobioma, izloženost stresu, konzumacija alkohola, inzulinska rezistencija i hiperglikemija, dislipidemija, korištenje određenih lijekova, prisutnost tihih upala i dr.
Možemo li prepoznati sindrom propusnosti crijeva?
Od znakova koji mogu ukazivati na povećanu crijevnu propusnost ističu se:
- Preosjetljivost tj. intolerancija na različite prehrambene namirnice
- Preosjetljivost tj. intolerancija na tvari iz okoliša
- Razvoj autoimunih bolesti
- Drugo: kronični umor, manjak bistrine uma, bolovi i oticanje zglobova, kronični zatvor, učestale alergije i rinitis, kožni ekcemi i osipi, astma itd.
Simptomi se javljaju postepeno s karakterističnim gubitkom tolerancije na različite tvari iz hrane i okoliša te potom i na vlastite stanice i tkiva, a valja naglasiti kako čak oko 50% pacijenata nema značajnijih probavnih tegoba.
Kako dolazi do razvoja sindroma propusnosti crijeva
Danas je poznato kako određeni čimbenici direktno utječu na dinamiku otvaranja i zatvaranja crijevne barijere te mogu dovesti do upale koja pak može rezultirati mehaničkim oštećenjem epitela te narušavanjem mikrobioma što dodatno povećava propusnost.
Od najčešćih čimbenika koji pridonose ovoj dinamici se navode: unos glutena, prekomjerni unos soli, različiti emulgatori u hrani (npr. karagenan, ksantan guma i sl.), velike količine šećera, škrobova i procesiranih ulja, premali unos namirnica biljnog podrijetla te korištenje određenih lijekova (npr. regulatori želučane kiseline, hormonska terapija, antibiotici, steroidi i dr.).
Zbog čega baš ovi čimbenici utječu na propusnost?
Naše crijevne stanice (enterociti) oblažu površinu crijeva i otpuštaju poseban protein – zonulin koji je zaslužan za propuštanje tvari iz crijeva u krvotok. Njegovim djelovanjem na crijevne stanice dolazi do brzog otvaranja i zatvaranja barijere čime se selektivno propuštaju korisne tvari. Problem se javlja kada je on prisutan u prevelikoj količini zbog čega barijera bude otvorena predugo i prečesto što rezultira nekontroliranim propuštanjem različitih molekula u krvotok.
Često se spominje gluten kao jedan od glavnih uzročnika nastanka sindroma propusnosti crijeva. Pokazalo se kako njegovim posredstvom može doći do ispuštanja veće količine zonulina nego uobičajeno, a izbacivanjem iz prehrane razina zonulina pada i vraća se u normalu. Stoga je eliminacija glutenskih namirnica često jedan od nužnih koraka prilikom liječenja.
Zanimljivo, i neki drugi proteini (npr. kazein kojeg nalazimo u mlijeku i mliječnim proizvodima) mogu slično utjecati na propusnost zbog čega će se ovisno o pojedincu i stupnju crijevne propusnosti prilagođavati i prehrana. Važno je svakako proces prilagoditi pojedincu kako restrikcija inače korisnih namirnica ne bi utjecala na kvalitetu same prehrane.
Osim prehrane i utjecaja na zonulin, postoji niz drugih faktora koji utječu na propusnost od kojih se ističu zdravlje mikrobioma i prisutnost upala u crijevima. Isto tako, zanimljivo je spomenuti da se često u stručnoj literaturi spominju fizičke povrede kao mogući okidači nastanka hiperpermeabilnosti (npr. automobilske nesreće, operacije i sl.). Smatra se kako živac vagus u tim trenucima fizičkog “šoka” na kraće vrijeme prekida komunikaciju između mozga i crijeva zbog čega može doći do povećane crijevne propusnosti. Ovaj proces za sada nije u potpunosti ispitan te je trenutno u rubrici pretpostavki.
POVEZANOST AUTOIMUNIH BOLESTI I POVEĆANE CRIJEVNE PROPUSNOSTI
Autoimune bolesti su jedne od najčešćih bolesti današnjice, a u većem postotku zahvaćaju žene. Poznato je kako genetske predispozicije igraju ulogu u njihovom nastanku, međutim sve se više pažnje pridaje utjecaju okolišnih faktora i zdravlju crijevnog mikrobioma. Okolišni faktori kao što su onečišćenja, pesticidi, teški metali i sl. posebno će negativno utjecati kod pojedinaca kojima je crijevna barijera narušena.
Svakodnevnim prolaskom nepoželjnih tvari i molekula iz hrane/okoliša u krvotok naš imunološki sustav biva stalno alarmiran zbog čega se vremenom gubi tolerancija na bezazlene tvari uključujući i naša tkiva čime započinje autoimuni proces.
Npr. uočeno je kako povećana crijevna propusnost može rezultirati kroničnom upalom u crijevima te tako predstavljati ulogu u patogenezi upalnih bolesti crijeva (ulcerozni kolitis i Crohnova bolest).
Kod nastanka autoimunih bolesti uvijek treba napomenuti i ulogu našeg crijevnog mikrobioma. U slučaju disbioze (narušene ravnoteže „dobrih“ crijevnih bakterija) lakše dolazi do preburnih imunoloških reakcija i posljedično nastanka autoimunih bolesti.
LIJEČENJE – TESTOVI, PREHRANA I DODACI PREHRANI
Prilikom liječenja sindroma propusnih crijeva funkcionalna medicina često primjenjuje 5R metodu koristeći sljedeće korake:
- izbaciti (Remove) ono što smeta
- zamijeniti (Replace) i uvestiono što nedostaje
- popraviti i nahraniti crijevni mikrobiom (Reinoculate)
- zaliječiti oštećeni crijevni epitel (Repair) i
- vratiti organizam u balans (Rebalance)
S obzirom na specifične potrebe svakog pojedinca ovim se koracima uvijek pristupa individualno.
Na samom početku korisno je napraviti testove koji će pokazati status organizma, a najkorisniji su testovi stolice koji ispituju disbiozu bakterija i gljivica u crijevima te razinu propusnosti crijeva uključujući i vrijednosti zonulina. Također, korisno je utvrditi intolerancije na određene namirnice i zasićenost organizma teškim metalima. Na našim prostorima postoji sve više laboratorija i testova koji mogu pomoći na ovome putu.
Prehrana koja pomaže
Posebnu pozornost je svakako bitno posvetiti prehrani. Tako je, prije svega, potrebno izbaciti one namirnice koje smatramo glavnim okidačima nastanka hiperpermeabilnosti i one za koje se utvrdi da smetaju pojedincu. U tu je svrhu najbolje koristi eliminacijsku prehranu .
Osim eliminacije, poželjno je je uvesti one namirnice koje će obogatiti prehranu te dovesti do bržeg i boljeg zacjeljivanja crijevnog epitela. To su namirnice biljnog podrijetla s probiotičkim i prebiotičkim svojstvima (preporuka: jesti voće i povrće u duginim bojama), kvalitetne proteinske namirnice životinjskog i biljnog podrijetla, zdrave masnoće, posebice balgotvorne omega-3 masne kiseline itd.
Za kojim dodacima prehrani posegnuti?
Osim prehrane, važno je uvesti i dodatke prehrani od kojih se ističu kvalitetni i individualno birani probiotici, visoke doze aminokiseline L-glutamina, određeni vitamini i minerali (veliku korist pokazuju cink i vitamin A), ali i druge manje poznate tvari kao što su npr. butirat i polifenoli biljnog podrijetla.
Butirat inače nastaje bakterijskom fermentacijom vlakana u tankom crijevu, a djeluje kao stanični posrednik koji regulira višestruke procese crijevnih stanica. S obzirom na to kako je iznimno važan za izgradnju crijevnog epitela, diferencijaciju stanica i modulaciju imunološkog sustava često se koristi pri liječenju oštećene crijevne barijere i hiperpermeabilnosti.
Dodatno, vjeruje se kako prehrana bogata polifenolima (ali i unos putem pripravaka) može smanjiti propusnost crijevne barijere što je posredovano pozitivnim promjenama u mikrobiomu. Prema istraživanjima, posebno se ističu teobromin i metilksantin iz kakaa i zelenog čaja koji mogu utjecati na produkciju butirata i smanjenje zonulina.
Anksiolitičke biljke također mogu biti od koristi
Prilikom liječenja vrlo je važno poraditi i na emocionalnoj stabilnosti te smanjiti razinu stresa jer su to čimbenici koji također direktno utječu na dinamiku i uspješnost otvaranja i zatvaranja crijevne barijere tj. propusnosti crijeva. Ponekad je dobro posegnuti za biljnim tj. fitoterapijskim pripravcima koji smanjuju anksioznost i nesanicu kao što su valerijana, rodiola, pasiflora, zob i slične anksiolitičke biljke, naravno po preporuci stručne osobe.
ZAKLJUČAK
Sindrom propusnih crijeva kompleksan je fiziološki poremećaj čijem se liječenju treba pristupiti individualno i sistematski prateći niz različitih koraka. Uspješnost tretiranja ovisit će o pronalasku uzroka zbog kojih je došlo do propusnosti, a to uključuje različite laboratorijske testove, praćenje dogovorene prehrane, korištenje ciljanih dodataka prehrani te o radu na emocionalnom stanju pacijenta i njegovoj posvećenosti liječenju.
