Osim ako niste živjeli izolirani od ostatka svijeta, sigurno ste se u popularnim izvorima susreli s pojmom sindroma propusnosti crijeva (engl. „leaky gut syndrome”). No, ovaj je fenomen dugi niz godina bio u „sivoj zoni“ znanosti, neprihvaćen od konvencionalne medicine kao stanje relevantno za naše zdravlje. Ipak, zadnjih je godina objavljeno na stotine znanstvenih publikacija na ovu tematiku, sve je više dokaza o tome koliko pravilna funkcija crijevne barijere utječe na naše sveukupno zdravlje, a sindrom crijevne propusnosti je dobio stručniji naziv „poremećena intestinalna permeabilnost „
Procjenjuje se da problem povećane crijevne propusnosti zahvaća milijune osoba diljem svijeta, a zahvaljujući načinu života koji svi vodimo, taj broj će samo još rasti. Funkcionalna medicina smatra da je ovo stanje realan fenomen i pridaje mu iznimnu pažnju. Štoviše, nerijetko je jedan od prvih koraka u tretiranju kronične bolesti u funkcionalnoj medicini upravo prepoznavanje samog uzroka koji je doveo do povećane crijevne propusnosti kod klijenta i ponovno uspostavljanje „snažne“ intestinalne barijere.
Osnovno o crijevnoj permeabilnosti
Promotrite svoj trbuh i zamislite crijevo koje je udobno smješteno u trbušnoj šupljini. Ponekad nam je teško pojmiti da gastrointestinalni sustav predstavlja najvažniju granicu između unutrašnjih organa i vanjskog svijeta, no to je uistinu tako. Još je Hipokrat tvrdio kako „sve bolesti počinju u crijevima“ i nije bio daleko od istine.
Naime, unutrašnjost crijeva građena je od jednog sloja stanica koje čine barijeru između okoliša i naših organa. No, zadaća te barijere nije samo da štiti od ulaska većih molekula i mikroorganizama u tijelo, već i da omogući apsorpciju hranjivih tvari. Kako bi to bilo moguće, između stanica crijeva nalaze se tzv. uski spojevi (engl. tight junctions“) – zamislite ih poput vezica za cipele.
Posljedica poremećene crijevne propusnosti je upala
Kada su vezice „zavezane“, rupe između stanica su malene i kroz njih mogu proći samo malene molekule odnosno nutrijenti. No, ako te vezice odnosno uski spojevi zbog raznih čimbenika (poput upotrebe antibiotika, nesteroidnih protuupalnih lijekova, zapadnjačke prehrane, pretjeranog unosa alkohola, prisutnosti parazita i sl. ) popuste, susrećemo se s većim „pukotinama“ na crijevnoj barijeri.
Kao posljedica sada u krvotok mogu prolaziti tvari koje se tu ne bi smjele naći poput neprobavljivih čestica hrane, mikroorganizama i toksina. Imunološki sustav reagira na ove „strance“ i napada ih, a posljedica je prisutnost konstantnog stanja upale. Također, kada crijevno postaje propusno, mnogi toksini koji dospijevaju u krv putuju do raznih tkiva i organa i izazivaju razne poremećaje.
Sindrom crijevne propusnosti povezuje se s brojnim zdravstvenim stanjima
Poremećena intestinalna permeabilnost je proces koji je od prije prepoznat kod ozbiljnih patoloških stanja poput upalnih bolesti crijeva ili celijakije. No, svakim danom popis stanja koji u svojoj podlozi imaju sindrom propusnog crijeva postaje sve dulji. Jednom kada se lokalno i sistemski aktivira imunološki sustav, posljedice su vidljive po cijelom tijelu.
Tako među stanjima koje su posljedica ovog procesa (da nabrojimo samo neke) uključujemo:
Sve je više dokaza kako negativne promjene na crijevnoj barijeri odnosno poremećena intestinalna permeabilnost omogućuje djelomično probavljenim česticama hrane i toksinima da uđu direktno u krvotok i time čine štetu i lokalno i na razini cijelog organizma. Stoga je jedna od primarnih zadaća, kod osoba koji pate od širokog spektra kroničnih bolesti, zaštita, ali i obnova funkcije crijevne barijere.
