Antioksidansi su zaslužni za intenzivnu boju voća i povrća poput bobičastog voća, rajčica i mrkvi; nalazimo ih u tamnoj čokoladi, maslinovom ulju i zelenom čaju, mnogi vitamini i minerali imaju antioksidativno djelovanje, a i naše tijelo raspolaže s enzimskim sustavima koji djeluju kao snažni antioksidansi. Antioksidansi imaju, za naše zdravlje, važno djelovanje: neutraliziraju nestabilne i štetne slobodne radikale i štite od oksidativnog stresa. Vjeruje se kako na taj način prehrana bogata antioksidansima štiti od razvoja brojnih kroničnih bolesti, uključujući karcinoma.
No, kada su u pitanju antioksidansi u obliku pripravka, priča je znatno složenija. Ideja da više doze antioksidansa prisutne u dodacima prehrani pruža i više zaštite našim stanicama, ne nalazi potvrdu u znanstvenoj zajednici. Štoviše, određen broj studija otkriva da suplementiranje antioksidansima u visokim dozama čini više štete nego koristi, zbog čega se savjetuje oprez čak i u zdravih osoba, a posebice kod onkoloških bolesnika.
Antioksidansi i karcinom – utjecaj na terapiju
Upotreba antioksidansa paralelno s onkološkom terapijom je izuzetno kontroverzna tema. Brojne dubioze na ovu temu proizlaze iz činjenice da određeni kemoterapeutski agensi, kao i radioterapija djeluju na stanice karcinoma generirajući slobodne radikale. Teoretski, pripravci antioksidansa bi mogli uz zdrave pritom, čuvati i tumorske stanice od oksidativnog stresa potrebnog za njihovo uništenje i time smanjiti učinkovitost kemo – i radio-terapije.
S druge strane, pobornici antioksidansa ističu kako je oksidativni stres nastao kao posljedica onkološke terapije zaslužan za brojne nuspojave terapije poput gubitka kose, mukozitisa, mučnine i povraćanja. Samim time, upotreba antioksidansa uz terapiju mogla bi umanjiti ove nuspojave i poboljšati kvalitetu života oboljelih, a prema nekim autorima i poboljšati ishod terapije.
Dodatno, u malignih bolesnika se često bilježi loš antioksidativni status, djelomično zbog same terapije, a drugim dijelom zbog neadekvatne prehrane. Stoga dio stručnjaka smatra kako unos pripravaka antioksidansa može poboljšati zdravstveno stanje osoba na dugotrajnoj onkološkoj terapiji.
Riječ znanosti
Unatoč desetljećima istraživačkih napora da se otkrije utjecaj pripravaka antioksidansa na onkološku terapiju i dalje nemamo konsenzus oko njihove učinkovitosti i sigurnosti. Vitamini C i E, selen, beta-karoten i likopen, melatonin i CoQ10 su samo neki od antioksidansa koji su ispitani u kontekstu onkološke terapije, bilo kao samostalni pripravci, bilo u raznim kombinacijama, no rezultati su nam donijeli kontradiktorne informacije.
Tako je niz randomiziranih kliničkih ispitivanja ukazala da istodobna primjena antioksidansa s kemoterapijom može zaštiti zdravo tkivo, smanjiti nuspojave povezane s liječenjem te poboljšati ishod terapije. S druge strane, dobar dio literature je pokazao kako uzimanje antioksidansa može zaštiti i tumorske stanice smanjujući učinkovitost onkološke terapije te čak dugoročno povećati rizik od recidiva.
Do današnjeg dana, jedini konsenzus koji su istraživači uspjeli postići je da osobe na radioterapiji ne bi smjeli paralelno uzimati beta-karoten i vitamin E, osobito ako su pušaći budući da se pokazalo kako takva praksa može povećati rizik od recidiva i smrtnosti. Čini se da nas očekuju još daleki put dok otkrijemo kako pojedini pripravci antioksidansa djeluju u kombinaciji s onkološkom terapijom, a do tada je oprez i savjetovanje sa stručnjakom najmudriji izbor.
Primjena antioksidansa zahtijeva individualni pristup
Razlike u rezultatima studija mogu se djelomično objasniti razlikama između vrsta karcinoma i terapija, ali i činjenicom da ne djeluju svi antioksidansi istim mehanizmom. Dodatno, ne oslanjaju se svi kemoterapeutici na oksidativni stres kao princip djelovanja. Zbog toga je donošenje jedinstvene preporuke (osim općeg savjeta kojim se pacijente poziva na oprez) nemoguće. Individualno savjetovanje sa stručnjakom koji će u obzir uzeti vrstu terapije, nutritivni i zdravstveni status te stanje uhranjenosti i eventualno preporučiti pripravak kada je to oportuno je najbolji put.
I za kraj, nema dokaza koji bi podržavali tezu da bi tijekom terapije trebalo izbjegavati cjelovitu i uravnoteženu prehranu bogata antioksidansima. Smatra se kako je razina antioksidansa u hrani nedovoljna da eventualno ometa liječenje. No, isto se ne može, sa sigurnošću, tvrditi i za pripravke koji osiguravaju visoke doze antioksidansa.
Zaključak
Kada su u pitanju zloćudne bolesti i dodaci prehrani, opreza nikad dosta! Upotreba antioksidansa uzajamno s kemoterapijom i radioterapijom, ali i drugim onkološkim terapijama, zahtijeva kritički pristup i savjetovanje s onkologom i nutricionistom, budući da i dalje ne postoji konsenzus oko njihove učinkovitosti i sigurnosti.