Procjenjuje se kako problemi sa štitnjačom zahvaćaju 1 na 5 žena i 1 na 10 muškaraca. Sva tkiva u našem tijelu imaju receptore za hormone štitnjače zbog čega su simptomi poremećenog rada štitnjače jako raznoliki.
Postoji niz parametara koji se prate u terapiji hipotiroze i hipertireoze, a najpoznatiji su T3, T4 (odnosno fT3 i fT4) i TSH hormoni te antitijela koja se javljaju prilikom autoimunih bolesti štitnjače. Kako bi mogli objektivno sagledati preporuke koje se vežu uz tretiranje raznih tegoba štitnjače važno je znati ulogu i značenje svakog od tih parametara.
TSH – tiroidni stimulirajući hormon se izlučuje iz hipofize i prema potrebi organizma „potiče“ štitnjaču na izlučivanje hormona T3 (trijodtironin) i T4 (tiroksin). Kada se razina hormona u organizmu smanji, TSH će rasti kako bi potaknuo njihovo ispuštanje iz štitnjače i obrnuto. Ta dva hormona se kemijski sastoje od aminokiseline tirozina i 3 tj. 4 atoma joda otkuda i njihov naziv T3 i T4, a našim organizmom cirkuliraju vezani za transportne proteine. Kada se oslobode od transportnih proteina i u krvotoku nađu u slobodnom obliku (freeT3 – fT3 i free T4 – fT4) postaju aktivni s time da je slobodni T3 (fT3) glavni nosioc djelovanja i najaktivniji oblik hormona štitnjače.
U slučaju da se u krvotoku detektiraju autoantitijela (anti-TPO, anti-TG i anti-TSHR) koja su povezana sa štitnjačom tada se najvjerojatnije radi o autoimunoj bolesti štitnjače (Hashimotova i Gravesova bolest) kod koje naš imunološki sustav postepeno razara njezino tkivo i dovodi tijelo u disbalans na različitim područjima.
Hashimotova bolest se najčešće opisuje kao autoimuna hipotireoza, međutim postoji niz različitih manifestacija bolesti kako na laboratorijskoj tako i u kliničkoj slici pacijenata. Ono što se često uočava, pogotovo u početku bolesti (premda nije isključeno i kasnije) su oscilacije u razini hormona, ali i autoantitijela. Zbog čega se to događa?
Znamo kako štitnjača u svom tkivu stvara i pohranjuje posebne oblike (prekursore) hormona T3 i T4. Kod autoimunih bolesti štitnjače doći će do razaranja njezinog tkiva uslijed čega će se u krvotok otpustiti veća količina hormona nego što je to uobičajeno. Tim procesom dolazi do rasta T3 i T4 hormona, a posljedično i pada razina TSH.
Kada je bolest, pak, u mirovanju i nema razaranja tkiva, hormoni mogu biti normalnih vrijednosti, no napredovanjem bolesti bit će i sve manje hormona T3 i T4, a TSH će rasti. Slično je i s antitijelima, kada je bolest aktivna izmjerene vrijednosti će biti više, a kada je u mirovanju niže. Zdravstveni sustav nažalost ne ulazi u dublju analizu svih markera i pokazatelja bolesti zbog toga što je ishod liječenja uvijek isti – uvodi se hormonska terapija koja se prema potrebi s vremenom najčešće povećava.
Funkcionalna medicina ipak uključuje širu sliku i prepoznaje različite markere koji ukazuju na aktivnost bolesti. Ona pri liječenju, osim hormonske terapije, nudi niz dodatnih rješenja u vidu prehrane, dodataka prehrani, korištenja fitoterapije, tretiranja čestog poremećaja u radu nadbubrežne žlijezde i kompromitiranog rada probavnog sustava, adresiranja patogena u organizmu, pa sve do promjena životnih navika koja idu u korist pacijentu.
Uključivanjem ovih čimbenika kod pacijenta se nastoji što duže održati remisija tj. izbjeći napredovanje bolesti i razaranje štitnjače. Osim za Hashimotovu bolest, slično vrijedi i za Gravesovu bolest (autoimuna hipertireoza) s obzirom kako i ona pripada skupini autoimunih. Važno je obje te bolesti sagledati upravo tako – kao autoimune bolesti, a ne isključivo bolesti štitnjače.
Hipotireoza dakako ne mora nužno biti autoimuna. Neautoimunu hipotireozu uglavnom karakterizira blago povišen TSH s normalnim razinama ostalih hormona (najčešće) i normalnim razinama antitijela te urednom slikom štitnjače na ultrazvuku. Ovakva slika se često uočava prilikom stresnih situacija, gladovanja i različitih upala u organizmu. Stres i gladovanje mogu imati veliki utjecaj na TSH pa će ponekad njegov prolazni porast (do 7 mU/L) biti posljedica izlaganja ovim čimbenicima, zbog čega treba sagledati cjelokupnu sliku prije uvođenja hormonske terapije.
Povezanost štitnjače s drugim organskim sustavima
Probavni sustav
Hormoni štitnjače mogu utjecati na otpuštanje probavnih enzima zbog čega će promjene u razini njezinih hormona direktno utjecati na kvalitetu probave – kod hipotireoze će to biti usporena probava, zatvor i teškoće u metabolizmu, a kod hipertireoze dijareja i ubrzani metabolizam. Također, znamo kako hormoni štitnjače utječu na aktivnost stanica jetre (hepatocita), ali i kako jetra igra važnu ulogu prilikom aktivacije hormona štitnjače, njihovom transportu i metabolizmu. Zbog ovog međusobnog djelovanja jako je važno prilikom liječenja štitnjače sagledati i zdravlje jetre!
Jedna od najistaknutijih tema kod tretiranja Hashimotove bolesti, ali i svih drugih autoimunih bolesti su tzv. propusna crijeva. Konkretno radi se o hiperpermeabilnosti (prevelikoj propusnost) crijevne barijere koja dopušta inače „nedozvoljenim“ tvarima ulazak u krvotok. Ovaj poremećaj sa sobom nosi niz problema, a smatra se jednim od najvažnijih čimbenika prilikom aktivacije autoimunih bolesti. Funkcionalna medicina danas nudi niz učinkovitih metoda liječenja ovog poremećaja, a time i adresiranja jedne od važnih komponenata autoimunih procesa.
Nadbubrežna žlijezda i kortizol
Danas se zna kako su nadbubrežna žlijezda i štitnjača te njihov rad u neraskidivoj vezi. Kronični stres iza sebe ostavlja niz posljedica na cjelokupno zdravlje, a štitnjača je posebno osjetljivo područje zbog toga što brzo reagira na vanjske stresore.
Pod utjecajem različitih stresora (posao, gladovanje, upale itd.) dolazi do otpuštanja kortizola iz nadbubrežne žlijezde. Kortizol inhibira rad hipofize zbog čega se smanjuje produkcija TSH i posljedično ispuštanje hormona štitnjače T3 i T4. Osim toga smanjuje se pretvorba hormona iz T4 u aktivni T3, a uz to nastaje i poseban oblik T3 hormona koji se naziva reverzni T3 (rT3) koji je pojednostavljeno rečeno inaktivan.
Ovaj proces se događa u stresnim situacijama kako bi se uštedio dio energije organizma za „borbu ili bijeg“. Kod povremenih stresnih situacija ova pojava prolazi uglavnom bez posljedica, međutim stvar postaje ozbiljnija kod kroničnog stresa. Zbog opisanog procesa i utjecaja kortizola na hormone štitnjače jasno je kako liječenje hipotireoze bez liječenja nadbubrežne žlijezde i regulacije stresa neće biti potpuno!
Živčani sustav
Autoritet na području funkcionalne medicine dr. Datis Kharrazian ističe kako se anti-TPO antitijela koja napadaju štitnjaču mogu također vezati i za tkivo u malome mozgu zbog čega dolazi do neuroinflamacije i neurodegeneracije sa simptoma kao što su ataksija i problemi s ravnotežom, drhtanje ruku i sl. Cijeli ovaj proces je povezan s propusnosti krvno-moždane barijere. U slučaju prevelike propusnosti ove barijere antitijela će slobodno prelaziti i dolaziti do maloga mozga gdje mogu stvarati probleme. Slično kao i kod propusnosti crijeva znamo čimbenike koji utječu na preveliku propusnost tj. hiperpermeabilnost ove membrane te ju metodama funkcionalne medicine možemo tretirati.
S obzirom na kompleksnost i niz različitih tegoba s kojima se susreću pacijenti s oboljenjima štitnjače važno je znati dobro postaviti dijagnozu, a onda i terapiju kako bi osim same štitnjače tretirali i popratne probleme koji se uz to javljaju, a utječu jedno na drugo. Cilj je oformiti terapiju i odgovarajući stil života koji će pojedincu omogućiti u određenim slučajevima potpuno izlječenje, a u nekim kao što su autoimune bolesti barem remisiju tj. mirovanje bolesti.
Zaključak
S obzirom na kompleksnost i niz različitih tegoba s kojima se susreću pacijenti s oboljenjima štitnjače važno je znati dobro postaviti dijagnozu, a onda i terapiju kako bi osim same štitnjače tretirali i popratne probleme koji se uz to javljaju, a utječu jedno na drugo. Cilj je oformiti terapiju i odgovarajući stil života koji će pojedincu omogućiti u određenim slučajevima potpuno izlječenje, a u nekim kao što su autoimune bolesti barem remisiju tj. mirovanje bolesti.
