Sasvim je jasno, u svijetu se sve više zdravstvenih radnika odmiče od redukcionističkog pristupa karakterističnog za konvencionalnu medicinu u kojem se kompleksni biološki sustavi „seciraju u dijelove“ da bi se bolje razumjeli i primiču holističkom pristupu zdravlju gdje se čovjeka promatra kao cjelina, a ne zbroj dijelova. Pritom vrijedna saznanja medicine i farmakologije i dalje imaju na značenju, no moderan je stav da je bolest signal neravnoteže u organizmu koju je moguće povratiti.
Nema sumnje, konvencionalna medicina je nezamjenjiva kod akutnih stanja i infekcija, no u slučaju kroničnih bolesti puko otklanjanje simptoma, bez da se tretira uzrok stanja, ne daje dugoročne rezultate.
Upravo zbog i kao odgovor na ograničenja tradicionalne, ali i alternativne medicine, u medicini su se razvili novi pravci. Tako je razvoj integrativne medicine bio logični slijed ovog novog holističkog viđenja zdravlja, nakon čega je slijedio i razvoj funkcionalne medicine.
Funkcionalna i integrativna medicina imaju isti cilj
Iako oba pristupa imaju brojne (holističke) sličnosti i predstavljaju sinergiju medicinske znanosti i prirodne zdravstvene skrbi, postoje i važne razlike između njih. Pritom treba znati kako ovdje nikako nije riječ o natjecanju niti se smatra da je jedan pristup bolji od drugih, već da su u igri dvije discipline s jednako važnim holističkim pristupu zdravlju i istim ciljem dugotrajnog rješenja problema.
Ipak, do tog cilja praktičari integrativne odnosno funkcionalne medicine dolaze malo drugačijim putem – dok će se u integrativnoj medicini integrirati više terapijskih modela u jedan kako bi se postigao boljitak, u funkcionalnoj medicine će fokus biti na otkrivanju što je to u našem tijelu uopće dovelo do nastanka simptoma i kroničnih stanja te pokušati „u korijenu“ riješiti problem.
Karakteristike integrativne medicine
Pojednostavljeno, integrativna medicina ujedinjuje znanja tradicionalne, konvencionalne medicine s komplementarnim i alternativnim modalitetima tretiranja bolesti za koje postoje znanstveni dokazi o blagodati. Akupunktura, joga i upotreba ljekovitog bilja su samo neki od primjera terapija koja nadopunjuju tradicionalnu medicinu u integrativnom pristupu.
Praktičari integrativne medicine na temelju detaljne osobne i obiteljske povijesti dogovaraju terapiju u suradnji s klijentom, birajući prirodne i minimalno invazivne terapije. U postizanju najboljih rezultata, posebna važnost se pridaje načinu života i prehrambenim navikama, a sve sa svrhom postizanja ravnoteže uma, duha i tijela.
Karakteristike funkcionalne medicine
Funkcionalna medicina velik dio osnovne filozofije holističkog pristupa dijeli s integrativnom medicinom, no pritom promatra genetiku i biokemiju, okolinu i životni stil pojedinca da otkrije uzrok bolesti. Praktičari funkcionalne medicine uz standardne laboratorijske testove koriste i one karakteristične isključivo za ovo područje, a sve, kako bi otkrili koje neravnoteže u sustavima poput neravnoteže u hormonima, problema u probavnom sustavu ili radu imunološkog sustava dovode do razvoja bolesti.
Otkrivši uzrok, praktičari funkcionalne medicine u suradnji s klijentom rade na njegovom otklanjanju i to pomoću prilagođene i terapijske prehrane, kombiniranja dodataka prehrani i ljekovitog bilja čije je djelovanje dokazano znanstvenim studijama, adekvatne tjelovježbe, tehnika upravljanja stresom te upotrebi lijekova ukoliko za time postoji potreba.
Baš kao u integrativnoj, i u funkcionalnoj medicini, velik je značaj na holističkom pristupu zdravlju, uspostavljanju partnerskog odnosa između praktičara i klijenta, prevenciji nastanka bolesti i uspostavljanju prirodne ravnoteže organizma. Dok funkcionalna medicina to čini pokušavajući pronaći i sasjeći uzrok problema, integrativna medicina, olakšava problematiku integrativnim pristupom. Mnogi praktičari, u dogovoru s klijentom, kombiniraju funkcionalnu i integrativnu medicinu.
