U našoj praksi često se susrećemo sa ženama koje se muče s ponavljajućim vaginalnim infekcijama. Iako u takvim slučajevima djeluje kao da nema izlaza, pomoći ipak ima.
Najpoznatija je kandidijaza ili vaginalna gljivična infekcija uzrokovana prerastanjem Candide. No, bakterijska infekcija, odnosno bakterijska vaginoza najčešće je vaginalno stanje koje prati žene reproduktivne dobi što je i glavna tema ovoga članka.
Vaginalni mikrobiom jedinstven je i razlikuje se od onoga u crijevima, na koži ili u ustima.
Kooperativni odnos dobrih bakterija s domaćinom pruža prvu liniju obrane protiv prerastanja loših bakterija i množenja oportunističkih patogena.
Ovu zdravu ravnotežu nazivamo – eubioza. Ako dođe do prerastanja loših bakterija i razmnožavanja oportunističkih mikroorganizama (npr. Candide), dolazi do disbioze i infekcije te tada govorimo o upali.
Kako dolazi do disbioze vaginalnog mikrobioma?
Tijekom života, sastav vaginalnog mikrobioma značajno se mijenja zajedno sa strukturom vaginalnog epitela, a pretpostavlja se da su hormoni tu glavni igrači. Glavne korisne bakterije koje dominiraju u zdravom vaginalnom okruženju su laktobacili.
Smanjivanjem njihovog broja i prerastanjem anaerobnih bakterija, kao što su Gardnerella vaginalis i Prevotella, nastaje disbioza odnosno bakterijska vaginoza. Neke od najčešćih anaerobnih bakterija koje su karakteristične za ovo stanje su vrste Anaerococcus, Atopobium, Gardnerella, Prevotella itd.
Nedostatak bakterija roda Lactobacillus rezultira smanjenom proizvodnjom mliječne kiseline i samim time povećanjem vaginalnog pH (4,5) što stvara povoljan okoliš za razmnožavanje ovih „loših“ bakterija.
Prisutne nepoželjne bakterije, odnosno njihovi bakterijski enzimi mogu dovesti do stanjivanja sluznice čime slabi njena obrambena uloga. Često se kao simptom primjećuje proizvodnja rijetkog homogenog iscjetka. Bakterija Gardnerella vaginalis smatra se glavnim uzročnikom ovog stanja, a kako potom nastaje infekcija prikazano je na grafici. Iz tog razloga potrebno je djelovati čim se primijete naznake moguće disbioze/infekcije.
Simptomi bakterijske vaginoze uključuju:
• obilni vaginalni iscjedak
• svrbež
• peckanje
• bol
• eritem (osip)
• edem
• disuriju ili bolno i neugodno mokrenje
• dispareuniju
• kožne lezije
Prema kriterijima po Amsel-u, bakterijsku vaginozu možemo prepoznati ako su prisutna barem tri navedena kriterija:
• homogeni vaginalni iscjedak
• pH vaginalnog iscjetka iznad 4.5
• pozitivan „Whiff“ test – zapažen miris amina kada se vaginalnom sekretu doda 10%-tna otopina kalijevog hidroksida
• prisutnost „clue“ stanica (vaginalne epitelne stanice prekrivene priraslim bakterijama)
Osim navedenog načina dijagnosticiranja vaginalne infekcije, pojedini dodatni testovi mogu pomoći u razotkrivanju uzroka i personaliziranju preporuka: testiranje vaginalnog mikrobioma, STI profil test, testiranje mikrobioma crijeva, nutritivnog statusa i spolnih hormona.
Što nakon prepoznavanja ovih simptoma?
Ako bakterijska vaginoza ostane zanemarena duži period, prisutna disbioza napreduje što može dovesti do kronične upale. Neliječena vaginalna infekcija tako može doprijeti do maternice, jajovoda i jajnika te dovesti do upalne bolesti zdjelice i/ili neplodnosti.
Konvencionalna medicina usmjerena je na ubijanje loših bakterija koje su prerasle primjenom antibiotika oralno ili u obliku krema i gelova – i ovo je zasigurno važan korak. No, ako se pritom ne identificira uzrok infekcije (a u tome funkcionalna medicina „blista“), velika je šansa povratka stanja.
Faktori rizika od nastanka vaginalne infekcije uključuju:
• propusno crijevo i disbiozu crijevnog mikrobioma
• bolesti poput dijabetesa, anemije, HIV-a i hipotireoze
• visoki unos šećera
• korištenje antibiotika, kortikosteroida, oralne kontracepcije i imunosupresivnih lijekova
• trudnoću
• korištenje IUD
• nizak estrogen
• nošenje hulahupki, uske odjeće i sintetičkog donjeg rublja
Vaginalna upala može biti i neinfektivna, a najčešće se javlja kao posljedica niskog estrogena u postmenopauzi ili npr. kao rezultat alergija i izloženosti kemikalijama iz wc papira, higijenskih kozmetičkih proizvoda i bojama iz donjeg rublja.
Nutritivna podrška kod bakterijske vaginoze
Nutritivno, prvi cilj nam je najčešće uspostavljanje ravnoteže u crijevnom i vaginalnom mikrobiomu. Prehrana bogata rafiniranim ugljikohidratima i šećerima značajno narušava tu ravnotežu. Preporuka je da se unos upravo tih namirnica ograniči, te da se poveća unos namirnica bogatih vlaknima (povrće, voće, cjelovite žitarice, sjemenke i orašasti plodovi).
Pokazalo se da adekvatan unos hranjivih tvari poput folata, vitamina A i kalcija smanjuje rizik od pojave teških bakterijskih infekcija. U slučaju deficita, intervencija je neophodna, prvenstveno putem prehrane, a onda i suplementima ako je potrebno. Folat se u pojedinim slučajevima mora suplementirati u svom aktivnom obliku, primjerice kod problema s „preslabom“ metilacijom. Prirodno se folat može pronaći u namirnicama poput povrća, voća, jaja, mahunarki i u žitaricama.
U cijeloj priči ne smijemo zaboraviti imunitet. Podržite ga adekvatnim unosom vitamina C (citrusi, kivi, paprika, rajčica, crni ribiz itd.) i cinka (sjemenke, orašasti plodovi, kamenice, jaja).
Nema uspostave eubioze ako ne uključimo i probiotike. Izvori uključuju probiotički jogurt, fermentirano povrće, kimchi. Dodaci nikada nisu na odmet, štoviše, poželjni su. Za bakterijsku vaginozu ključno je izabrati pravi probiotički sastav. Lactobacillus rhamnosus i Lactobacillus reuteri obično se koriste u probiotičkim formulacijama za tretiranje bakterijske vaginoze. Probiotici se mogu koristiti ingestijom ili u obliku krema i vaginaleta. Iako oralna primjena probiotika može pomoći obnoviti i crijevni i vaginalni mikrobiom, topikalna primjena, primjerice u obliku kreme, dostavlja korisne probiotičke sojeve direktno na vaginalno područje čime se postiže brzo olakšanje simptoma.
Ipak, ponavljaju li se vaginalne infekcije, ključno je procijeniti i tretirati i crijevni mikrobiom jer često problem leži upravo tu. Stoga nam veliku pomoć u otkrivanju uzroka pruža upravo analiza crijevnog mikrobioma koja može pomoći raspetljati zamršenu priču dugotrajnih infekcija ako se ustanovi prisutna disbioza.
Za suzbijanje infekcije mogu se koristiti prikladni antimikrobijalni pripravci poput ulja origana, ali uz vodstvo stručnjaka naravno. Ovisno o uzroku, u protokol suplementacije uključuju se i suplementi za podršku imunitetu, protuupalni pripravci i dodaci za modulaciju estrogena.
Ako ste prepoznali ovo stanje kod sebe, savjetujemo da se naoružate strpljenjem. Za kronično prisutnu disbiozu i hormonalne disbalanse potrebno je barem 3-6 mjeseci da bi se neravnoteže ispravile. Do spomenutih neravnoteža dolazi postepeno i kroz duži period, stoga je potrebno dati barem toliko vremena i uspostavljanju ravnoteže.
Autor: Antonija Matos, univ.mag.nutr.
