Neraskidiva je poveznica između hrane i emocija. Emocije se prema jednoj od mnogih definicija smatraju mehanizmima koji nas pokreću iznutra, ali utječu i na naše ponašanje. One igraju važnu ulogu i u ponašanjima koja se tiču hrane. Odluka koju hranu ili jelo ćemo izabrali i kako ćemo je konzumirati uvjetovano je našim raspoloženjem i emocijama. Primjerice, kada se osjećamo tjeskobno često u hrani pronalazimo utjehu ili kada smo sretni uz hranu slavimo i dodatno se nagrađujemo. I to je sasvim u redu.
Čini se da postoji jasna i prilično dosljedna veza između neugodnih emocija i hrane koja nije nutritivno bogata.
Kada se osjećamo loše najprije ćemo posegnuti za kolačima, slatkišima ili grickalicama kao jednoj vrsti “samopomoći” da u kratkom vremenskom periodu osjetimo i doživimo trenutačnu ugodu zahvaljujući rastu energije koji se dogodio konzumiranjem te hrane.
No, zanimljivo i dalje nije posve jasno koju hranu biramo kada osjećamo ugodne emocije poput sreće.
Jesmo li stvarno gladni (ljubavi)?
Ako razmislimo što nam hrana zapravo predstavlja možda je odgovor jednostavniji nego što mislimo. Homo sapiens nije evoluirao uz pravilnu prehranu jer ono što je bilo bitno se odnosilo na preživljavanje hraneći se onime što je bilo dostupno. Danas je situacija znatno drugačija, životni vijek nam je duži i hranom nastojimo “otkloniti” bol i neugodnosti ili pak učiniti dugovječnost ljepšom i zdravijom. Primjer kako smo naučili koristiti hranu kao “alat” protiv boli i neugode može biti i činjenica da kada osjećamo glad – kao određenu neugodnost i bol posežemo za hranom koja u tom trenutku tu bol otklanja, potiče osjećaj ugode i pruža zadovoljstvo i užitak.
Ovo također može jednim dijelom objasniti kako i na druge boli, one emotivne, koje se razlikuju od fizičkog osjećaja gladi počinjemo “otklanjati” konzumirajući hranu. Najčešće je to određena hrana za kojom žudimo jer uspije na najbolji način pokrenuti centre za nagrađivanje u mozgu i lako izgubimo kontrolu nad količinom hrane koju konzumiramo. Međutim, veza između emocija i hrane postoji i u suprotnom smjeru.
Hrana koju jedemo utječe na naše emocije. Osjećaj sreće, zadovoljstva, ili pak tjeskobe, uvijek je jednim dijelom “nahranjen” i onim što jedemo.
Kako i zašto dolazi do toga?
Hrana bogata ugljikohidratima, mastima i soli utječe na naše emocije potičući proizvodnju dopamina i serotonina u mozgu, neuroprijenosnika koji su zaslužni za osjećaj zadovoljstva i sreće. Često upravo ta vrsta hrane doprinosi naglom porastu, ali i padu razine šećera u krvi što posljedično dovodi do brze promjene raspoloženja. No, postoji i hrana koja na naše emocije i raspoloženje može pozitivno utjecati i potaknuti dobro raspoloženje.
Prema istraživanjima, hrana koja je dobra za naše mentalno zdravlje je ona koja djeluje na proizvodnju serotonina čija se razina podiže ne u samom mozgu, već i prije, i to u gastrointestinalnom traktu. Zahvaljujući vezi između crijeva i mozga upravo konzumiranjem kvalitetnih i nutritivno bogatih namirnica možemo poboljšati svoje raspoloženje, emocije, ali cjelokupno mentalno zdravlje. Dodatno, konzumirajući spomenute namirnice u probavnom traktu, se proizvode “zdrave” bakterije koje utječu upravo na ugodne emocije.
Koja hrana potiče ugodne emocije?
Prema riječima nutricionista, hrana koja na kemijskoj razini na kvalitetan način može potaknuti ugodne emocije odnosi se na onu koja je bogata omega 3 masnim kiselinama koje nalazimo u ribi i plodovima mora te, orasima, chia i lanenim sjemenkama; vlaknima koja su zastupljena u cjelovitim žitaricama, mahunarkama, voću i povrću; proteinima, vitaminom B6 kojeg nalazimo u bananama, bijelom mesu, ribu i cjelovitim žitaricama.
Osim što je bitno što jedemo, iznimno je bitno i kako jedemo. Kada hrani pristupamo svjesno, razmišljajući što jedemo, kada, kako i zašto, te pridajući pažnju hrani koju konzumiramo primjećujući njezine karakteristike poput izgleda, boje, teksture, mirisa, okusa i zvuka, osjetit ćemo traženo zadovoljstvo za kojim smo žudjeli bez da u jedenju pretjeramo.
Za stolom se nahranimo ljubavi i probudimo zahvalnost
Način na koji jedemo hranu i koliku pažnju joj pridajemo govori o nama, koliko volimo sebe i druge. Koliko smo spremni činiti dobro za sebe i za druge.
Hoćemo li se s činjenicama suočavati na način da ćemo okrivljivati genetiku, stresan posao, krivu terapiju .. hoćemo li tragati za krivcem umjesto za rješenjem? Je li vrijeme da tu glad nahranimo pravom hranom? Iskrenim razgovorom, zajedničkim okupljanjem oko stola, pokazujući empatiju i razumijevanje i potičući dijalog. Zajednički obroci imaju pozitivan utjecaj na naše tjelesno i mentalno zdravlje.
Redovito konzumiranje obroka koji se pripremaju i/ili jedu u društvu obično su hranjiviji i zdraviji. Pokazalo se da ljudi koji jedu obroke zajedno jedu više voća i povrća, više mliječnih proizvoda i vlakana od onih koji jedu sami.
Istraživanja također sugeriraju da ljudi koji jedu sami imaju veću vjerojatnost za razvijanje nezdravog odnosa prema hrani pa tako i za pretilosti i razvoj kroničnih bolesti poput visokog krvnog tlaka i dijabetesa. Osim na zdravlje, zajedničko objedovanje potiče bolje međuljudske odnose što pak ima pozitivan učinak na osjećaj zadovoljstva i sreću. Istraživanja pokazuju da se osobe, koje redovito jedu s drugima, osjećaju sretnije, imaju više povjerenja u ljude oko sebe i osjećaju se više uključenima u svojoj zajednici. Nije važno samo vrijeme provedeno zajedno ili čin zajedničkog konzumiranja hrane. Važna je i kvaliteta interakcije i odnosa. Zajedničko jedenje u okruženju bez distrakcija i žurbe potiče nas da jedemo svjesnije i da prakticiramo zahvalnost koja potiče ugodne emocije.
I za kraj
Na kraju, poveznicu između hrane i emocija ili emocija i hrane ne možemo poreći jer hrana nije samo izvor energije za naše tijelo već je puno više od toga. Hrana je također i nešto što nas povezuje s drugima, što nas opušta. Hrana je, rekla bih medij, kojim pokazujemo ljubav i bliskost jedni drugima. Dio je svih naših odnosa, intrapersonalnih i interpersonalnih, društvenih interakcija i kulture koji su emotivno snažno prožeti.
