Autoimune bolesti koje nastaju kada imunološki sustav napada vlastite stanice i tkiva bilježe dramatičan porast u posljednjih nekoliko desetljeća. Danas postoji minimalno 80 različitih autoimunih bolesti, a zabrinjava podatak da su u SAD-u po prevalenciji na trećem mjestu, odmah iza karcinoma i kardiovaskularnih bolesti. Statistika otkriva još jednu zanimljivost: autoimune bolesti pretežno pogađaju žene.
Tradicionalno se smatralo kako pojavu autoimune bolesti dugujemo genetici, no iako geni igraju važnu ulogu, u priči su se pojavili i drugi igrači.
Istraživanja otkrivaju okrutnu realnost: izloženost okidačima iz okoliša i prisutnost povećane intestinalne permeabilnosti važni su čimbenici u nastanku i progresiji autoimunih oboljenja. A to znači da prehrana i životni stil utječu na rizik od autoimunosti više nego što smo mislili.
Kako sindrom crijevne propusnosti pokreće autoimunu reakciju
Današnje razumijevanje autoimunih bolesti dugujemo radu dr. Alessia Fasanoa koji je 2012. godine objavio rad koji je zapanjio znanstvenu zajednicu. Autori su otkrili kako je važan kotačić u razvoju autoimunih bolesti gubitak funkcije crijevne barijere ili popularno prisutnost sindroma propusnosti crijeva kada neprobavljive tvari i toksini ulaze u krvotok.
Kao posljedica, slijedi kaskada imunoloških reakcija što može rezultirati osjetljivošću na hranu, malapsorpcijom, deficitom nutrijenata i sistemskom upalom što dodatno perpetuira problem. Sindrom propusnosti crijeva drži imunološki sustav u stanju hiperaktivnosti. Imunološki sustav se pritom može „zbuniti“ i počinje napadati vlastito tkivo pokrećući time autoimuni proces.
Što je zonulin i kako pridonosi jednadžbi autoimunosti?
Zonulin je protein koji ima važnu ulogu u modulaciji tzv. uskih spojeva među stanica u tankom crijevu. Ukoliko je prisutan u velikim količinama, ovaj protein mijenja strukturu uskih spojeva omogućujući nekontrolirani prolazak antigena u krvotok. Drugim riječima, zonulin je ključni kotačić u razvoju povećane intestinalne permeabilnosti te je otkriveno kako je prekomjerno izražen kod osoba s autoimunim bolestima.
Do sada su otkrivena 2 glavna okidača pretjeranog oslobađanja zonulina : prisutnost bakterija u tankom crijevu i gluten. Ukloni li se gluten iz prehrane, razina zonulina u serumu se smanjuje što omogućuje barijeri crijeva da zacijeli i da se „isključi“ autoimuni proces. Sada postaje jasno zašto se osobama s autoimunim bolestima stanje značajno poboljša uklone li gluten iz prehrane.
Mikrobiom i autoimune bolesti
Znanstvenici su otkrili i četvrtu, jednako važnu varijablu koja ima ulogu u tome da li će se, i kada, aktivirati autoimuni proces, a to je mikrobiom crijeva. Pokazalo se, naime, da uravnotežen mikrobiom može kontrolirati razvoj autoimunosti, čak i kada je genetska predispozicija snažna. No, ukoliko se razvije disbioza, zaštitni učinak se gubi i aktivira se autoimuni proces.
Ovakav, nov način gledanja na razvoj autoimunih bolesti otkriva da nismo nužno žrtve vlastitih gena, već da autoimuni proces možemo kontrolirati obratimo li pažnju na okidače iz okoline (poput loših prehrambenih navika, izloženosti živi, ftalatima i BPA, prisutnosti infekcije, kronični stres, disfunkcije mitohondrija) te održavanjem funkcije crijevne barijere i ravnoteže crijevne mikroflore.
Kompleksna interakcija genetike, okidača iz okoline i prisutnosti povećane intestinalne permeabilnosti može rezultirati različitim autoimunim bolestima. Funkcionalna medicina prepoznaju ovu jednadžbu kao iznimno važnu te ima brojne strategije za ponovno uspostavljanje funkcije crijevne barijere kao i za utvrđivanje i eliminaciju specifičnih okolišnih okidača pa time predstavlja dobru strategiju za prevenciju i preokret autoimunih bolesti.
